Kazna za prekoračenje brzine: koliko stvarno plaćate

11. kolovoza 2026.

Zašto brojka na kazni često izgleda drukčije nego što ste očekivali

Radar bljesne, a mjesecima kasnije (ili već sljedeći tjedan) u poštanski sandučić stigne obavijest o prekršaju s brzinom koja vam se čini previsokom u odnosu na ono što je pokazivao vaš tahometar ili navigacijska aplikacija. Prvo pitanje koje si većina vozača postavi glasi: je li uređaj uopće precizan, i postoji li ikakva „rezerva” prije nego što se prekoračenje uopće evidentira?

Odgovor je manje ugodan nego što glasine sugeriraju, a razlika između iznosa na obavijesti i iznosa koji ćete stvarno platiti ne krije se u mjerenju nego u tome kojim se putem kazna naplaćuje. Situacija je jednako česta i kod vozača koji se vraćaju s puta autom koji nije njihov, primjerice unajmljenim vozilom, pa obavijest stigne na adresu vlasnika ili agencije, a tek se naknadno prosljeđuje stvarnom vozaču – što dodatno produljuje vrijeme između prekršaja i trenutka kad se o njemu uopće sazna.

Naselje ili izvan naselja: zašto mjesto prekršaja mijenja sve

Prvo što obavijest o prekršaju treba jasno navesti jest je li do prekoračenja došlo u naseljenom mjestu ili izvan njega, jer se od te razlike dalje računa i primjenjivi režim kazne. Naseljeno mjesto počinje i završava prometnim znakom s nazivom mjesta, a ne osjećajem vozača da se „već nalazi u gradu” – dionica neposredno prije samog znaka i dalje se tretira kao izvan naselja, iako promet može izgledati gradski.

Razlog za stroži tretman prekoračenja u naselju nije proizvoljan: u naseljenim mjestima veća je gustoća pješaka, biciklista i raskrižja, pa posljedice eventualnog sudara pri istoj brzini bivaju teže nego na otvorenoj cesti. Ako niste sigurni je li dionica na kojoj ste snimljeni formalno unutar ili izvan naselja, tu informaciju provjerite izravno u obavijesti ili kod tijela koje ju je izdalo, jer o njoj ovisi koji se cjenik uopće primjenjuje.

Postoji li tolerancija pri mjerenju brzine

Ovo je vjerojatno najraširenije uvjerenje u prometu, i ono koje ovaj tekst ne može potvrditi. Pročitali smo članak 53. (brzina u naselju) i članak 54. (brzina izvan naselja) Zakona o sigurnosti prometa na cestama i u njima nismo pronašli nikakvu odredbu o odbitku od izmjerene brzine. To je izvještaj o onome što smo tražili i nismo našli, a ne tvrdnja o tome što u cijelom pravnom poretku ne postoji: nepostojanje pravila ne može se dokazati citatom, pa ovaj tekst takvu tvrdnju namjerno ne iznosi kao potvrđenu. Ako vam je tolerancija bitna za konkretan slučaj, provjerite je izravno u zakonskom tekstu ili kod tijela koje je prekršaj utvrdilo.

To ne znači da je svaka brzinomjerna naprava nepogrešiva niti da je svaki zapisnik automatski točan – mjerila u prometu podliježu vlastitim mjeriteljskim propisima, a ako sumnjate da je nešto pogrešno izmjereno ili upisano, imate pravo tražiti uvid u zapisnik i osporiti prekršaj kroz redovni pravni put. Znači samo ovo: nemojte planirati vožnju oko „dopuštenih” nekoliko kilometara na sat iznad ograničenja, jer taj broj u zakonu ne postoji.

Koliko kazna zapravo iznosi u naselju

Iznosi kazni za prekoračenje brzine stupnjevani su i rastu s veličinom prekoračenja. Za prekoračenje u naselju Zakon propisuje sljedeće:

Za prekoračenje za više od 50 km/h u naselju zakon više ne propisuje utvrđeni iznos nego znatno viši raspon, uz mogućnost kazne zatvora i zaštitne mjere zabrane upravljanja – to je kategorija za sebe i ovaj je pregled ne obuhvaća. Izvan naselja granice pojedinih razreda su više, a iznosi drukčiji; za konkretan slučaj pogledajte kalkulator na ovoj stranici.

Plaćanje uz popust: pravilo o polovici iznosa i njegove granice

Ovdje je izvor pravila važniji od samog pravila, jer se najčešće navodi pogrešno. Pravilo o plaćanju polovice iznosa ne propisuje Zakon o sigurnosti prometa na cestama nego Prekršajni zakon. Ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatiti na mjestu počinjenja prekršaja u visini polovice propisanog minimuma ili polovice točno određenog iznosa novčane kazne propisane propisom o prekršaju za prekršaj za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 390,00 eura za fizičku i odgovornu osobu u pravnoj osobi, do 663,61 eura za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću i do 1.990,84 eura za pravnu osobu i s njom izjednačene subjekte, ako je službena osoba ovlaštenog tužitelja, osim oštećenika, prekršaj utvrdila obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti, neposrednim opažanjem, uporabom tehničkih uređaja ili pregledom vjerodostojne dokumentacije. Rok nije samo trenutak zaustavljanja: smatrat će se da je novčana kazna iz stavka 1. ovog članka naplaćena na mjestu počinjenja prekršaja ako počinitelj prekršaja nije u trenutku kada je zatečen na mjestu počinjenja prekršaja u mogućnosti platiti novčanu kaznu, a istu plati u roku od tri dana te dokaz o izvršenoj uplati dostavi tijelu koje je utvrdilo prekršaj.

Iz toga slijede tri praktične posljedice koje se u sažecima obično izgube:

1. Ne vrijedi za svako prekoračenje. Granica iz stavka 1. veže se uz kazne propisane za sam prekršaj, pa razredi prekoračenja s višim rasponom kazne – i osobito onaj kod kojeg zakon uz kaznu predviđa i zatvor – u taj režim ne ulaze.
2. Polovica se računa od propisanog minimuma, a ne od iznosa koji vam se čini „punim”. Kod utvrđenih iznosa polovica se računa od tog iznosa, a kod raspona od donje granice.
3. Uplata sama po sebi nije dovoljna. Zakon traži i da dokaz o uplati dostavite tijelu koje je prekršaj utvrdilo, unutar istog roka.

Zasebno od toga, Prekršajni zakon u članku 152. stavku 3. poznaje i pravilo prema kojem se novčana kazna smatra plaćenom u cijelosti ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u roku određenom odlukom kojom je kazna izrečena – ali isti stavak izuzima presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim i presudu kojom se odbija prigovor i potvrđuje prekršajni nalog. To je drugi put i drugi postotak – ne odnosi se na naplatu na mjestu počinjenja prekršaja i ne treba ga miješati s pravilom o polovici, a zbog te iznimke ne treba na njega računati kod potvrđenog prekršajnog naloga.

Ako ne platite na mjestu: prekršajni nalog

Ako novčanu kaznu ne platite na mjestu počinjenja prekršaja, izdaje se prekršajni nalog s uputom da se kazna može platiti u roku od 8 dana od dana uručenja naloga. Taj rok teče od uručenja, ne od datuma prekršaja, pa je datum na potvrdi o primitku podatak koji se isplati sačuvati.

Ignoriranje naloga nije besplatna opcija. Kad rok istekne, a kazna ostane neplaćena, pokreće se postupak prisilne naplate, a u tom se postupku uz sam iznos kazne mogu pojaviti i dodatni troškovi. Ako smatrate da uopće ne biste trebali platiti – primjerice zato što vozilom u trenutku prekršaja niste upravljali vi – to je razlog da se obratite tijelu koje je nalog izdalo, a ne razlog da ga stavite sa strane.

Praktični savjeti za vozače

1. Sačuvajte obavijest ili nalog i zapišite datum kada ste ga primili – od tog datuma teku i rok za povoljnije plaćanje i rok za prigovor.
2. Prije nego uplatite puni iznos, provjerite ulazi li vaš prekršaj uopće u režim naplate na mjestu počinjenja prekršaja – kod viših razreda prekoračenja ne ulazi.
3. Ako plaćate uz popust, ne zaboravite dostaviti dokaz o uplati tijelu koje je prekršaj utvrdilo; bez toga uvjet iz zakona nije ispunjen.
4. Ne planirajte vožnju oko pretpostavljene tolerancije mjerenja – Zakon je ne propisuje.
5. Provjerite odnosi li se obavijest na naseljeno mjesto ili dionicu izvan njega – ta razlika mijenja cijeli cjenik.

Što ovaj članak ne pokriva

Ovaj tekst ne navodi iznose za prekoračenja izvan naselja ni za najteži razred prekoračenja u naselju, ne obrađuje sustav negativnih prekršajnih bodova ni zaštitnu mjeru zabrane upravljanja, i ne ulazi u mjeriteljske propise koji uređuju same uređaje za mjerenje brzine. Za konkretan slučaj provjerite obavijest koju ste primili ili se obratite tijelu koje ju je izdalo; ovaj tekst ne zamjenjuje pravni savjet u pojedinačnom predmetu.